Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Damir Nikočević - glavni i odgovorni urednik
Osmijeh na licu studenta Fakulteta političkih nauka. Pun ponosa, osjeća olakšanje, kao da mu je pao kamen sa srca, kamen kojeg pokušava da se otarasi već četiri godine. Danas je dan kada prima diplomu koja mu potvrđuje završene četvorogodišnje studije. Prvi dan ostatka njegovog života. Poslije ovoga počinje period u njegovom životu kada neće zavisiti od svojih roditelja, uskoro će stati na svoje noge, počeće polako sam da gradi svoj put, da, ispunjavajući svoje snove, traži mjesto u društvu, penjući se na društvenoj ljestvici svojim poštenim radom. Nekoliko mjeseci kasnije: potpuno drugi osjećaj, dobio je udarac od borca super-teške kategorije, realnosti. Depresija, nervoza, strah, melaholija umjesto prvobitnog osjećaja ponosa. Njegova očekivanja daleko su od ispunjenja, jednostavno ne vidi izlaz.
Smatram da u Crnoj Gori ima dovoljno posla za sve ambiciozne novinare, analitičare, politikologe, podjednako kao i za glumce i pisce naučno-fantastičnih romana ili tragi-komičnih novela (da ne govorimo o drami apsurda). Toliki je niz ekonomskih i socijalnih dešavanja iz protekle ali i nove godine da se plašim da ću analizom nekih od njih ukrasti već napisane redove ili izraziti već poznati stav. Svi ovi ljudi čije sam profesije nabrojala će sigurno bolje od mene uspjeti da isprate sve manje ili veće turbulencije u našem sistemu vrijednosti i izvrnutog moralnog gledišta usljed strašnog pomjeranja karbonatnih stijena našeg (uvijek tako krivog i nesrećnog!) mentaliteta. U zavisnosti od toga koje novine čitate ili koji dnevnik pratite čini vam se da pola sata živite u maloj Švajcarskoj, a narednih pola tumarate razorenim Azerbejdžanom.
Situacija se, u pogledu zapošljavanja mladih sa područja Boke, koju s pravom nazivaju jednim od najljepših zaliva svijeta, ne razlikuje od ostalih krajeva u Crnoj Gori. Nekadašnje za naše okvire velike kompanije nisu preživjele privatizaciju i tranziciju, a one kojima gazduje Vlada, kao što je Jadransko brodogradilište posluju sa par miliona gubitka godišnje. Zato mladi ljudi, koje nakon završenog fakulteta čeka šalter Zavoda za zapošljavanje, jedva dočekaju turističku sezonu, ne bi li makar za ta dva-tri mjeseca iznenadili svoje novčanike. Veći dio muškog dijela populacije se mnogo i ne premišlja, svoju budućnost vide na brodu, kao jedini način pristojne, a pritom poštene zarade.
Dvije crkve, dvije Akademije nauka i umjetnosti, dva sindikata radnika, a od sada vjerovatno i dva suprostavljena studentska tabora, odraz su dubokih podjela u crnogorskom društvu koje onemogućavaju slogu i saradnju u trenucima kada se želi izvršiti uticaj na vlast i izboriti bolji uslovi života.
Studenti su se probudili, ujedinili, pobunili. To su, manje-više, formulacije koje posljednjih sedmica možemo čuti i pročitati u medijima. Duh studentskog protesta počeo je da se širi među građanima Crne Gore, šapuće se po gradskim kuloarima i ćoškovima da promjene dolaze, samo je pitanje kakve to promjene.
Nedavno je u Zavodu za zapošljavanje održana prezentacija o konceptu zapošljavanja koji Vlada planira da implementira. Prezentacija je prevashodno bila namijenjena studentima. Međutim, u maloj sali Zavoda za zapošljavanje najmanje je bilo studenata.