Meni inspiracija često nagrne u situacijama kada nisam u prilici da to zapišem. Recimo, dok čitam neku knjigu u autobusu ili u parku često napravim pauzu nad nekom zanimljivom mišlju. Stanem, pa razmišljam, i onda se postepeno udaljavam od inspirativne misli i oblikujem neki svoj stav u glavi. (Sa pjesmama je drugačije: njih skoro pa po instinktu zapisujem u notes u svom mobilnom telefonu, i sa tim je uvijek nekako jednostavnije i brže). Ovu inspiraciju koja mi je nagrnula u autobusu na relaciji Brno - Prag čitajući Nepodnošljivu lakoću postojanja od Milana Kundere nikako neću da pustim. Sa par dana zakašnjenja, ona ce biti nosilac ovog teksta.

Tipične za mene, nova-godina-nova-ja odluke nijesu izostale ni ovog januara. Kako to obično biva sa sličnim planovima, prošao me je entuzijazam već prve nedjelje novog semestra. Na povećane pritiske i potražnje mog zalaganja odgovarala sam obrnuto proporcionalno - ne radeći ništa. Kad se sad, u (već!) petoj nedjelji semestra (koju, usput, provodim u biblioteci nadoknađujući propušteno) osvrnem na to, spoznajem dvije stvari:

Zagreb je za strane turiste jedan od jeftinijih gradova u Europi, pokazuju to najnoviji podaci na internetskom portalu Price of Travel. Naime, na listi sastavljenoj od 47 europskih gradova zauzeo je 14. mjesto. Prosječnom turistu tako je dovoljno dnevno 43,64 dolara za potrebe smještaja, hrane, pića, zabave, prijevoza i ulaznica za turističke atrakcije. Brz razvoj i niske cijene u usporedbi sa susjednom Italijom spominju se kao neki od glavnih razloga za posjet Zagrebu. Pritom ne treba zaboraviti da je on nezaobilazno mjesto i za turiste koji su odlučili provesti vrijeme na hrvatskoj obali. Zanimljivo je da se na visokom, trećem mjestu ove liste našao Beograd koji za samo 25,66 dolara dnevno može zadovoljiti  potrebe putnika. Sarajevo je također bolje plasirano od Zagreba i nalazi se na šestom mjestu jer se troškovi mogu pokriti s 29,01 dolara na dan. Najjeftiniji u Europi je glavni grad Bugarske Sofija (23,71 dolara/dnevno), a najskuplji je na ovo listi Zurich (118,78 dolara/dnevno).

Nakon stoljeća mraka ni u trećem tisućljeću se još uvijek nije razdanilo. Drugi spol, o kojem je pisala Simone de Beauvoir sredinom prošlog stoljeća ostao je drugi. Još otkako je Jürgen Habermas definirao javnu sferu smjestivši je u 18. stoljeće i namijenivši je isključivo obrazovanim, imućnim muškarcima[1], žene nikako nisu mogle glasno zakoračiti i bez imalo ustezanja povikati: „Jednako sudjelujemo i odlučujemo u javnom i političkom životu“.

Fakultet socijalnih studija na Masarikovom univerzitetu u Brnu i naš podgorički FPN već se samim nazivom razlikuju, što upućuje i na razliku u ponuđenim programima studiranja. Na prvom, pored politikologije, nudi se i žurnalistika, psihologija, sociologija na svim nivoima studiranja, dakle od osnovnih do doktorskih, a takođe i obilje kurseva na engleskom kao i dvogodišnje master studije na engleskom i u oblastima evropske politike i sociologije. Na našem već znamo se šta se nudi. U ovom tekstu neću govoriti o zgradama faulteta, našu i sami znate, a ovu iz Brna ukucajte u Google ili, za one preduzimljivije, predlažem prijavljivanje preko Join EU SEE ili neku posjetu Češkoj gdje ni slučajno ne smijete izostaviti Brno niti čuvenu „zastanku“ Češka u čijoj je neposrednoj blizini Fakultet socijalnih studija. Dakle, rekla sam o čemu neću govoriti, a sada, kako uvodu i priliči, da kažem o čemu ću govoriti. Kao student na jednogodišnjoj master razmjeni na ovom fakultetu, namjera mi je da dočaram način studiranja, ocjenjivanja, kriterijume, zadatke, pedagošku etiku, kroz one predemte koje pohađam, a komparativni dio sa našim fakultetom predlažem da svaki student odradi u svojoj glavi jer mi ovdje nije cilj da prepričavam šta je i kako je kod nas. Nama je to jako dobro jasno i mi smo nekako i sami dio toga, koliko je fakultet oblikovao nas, toliko smo i mi njega.

E, moj druže beogradski

Vruća beogradska jesen na mnogim poljima je podizala temperaturu gotovo do ključanja. Na planu studentskog života ta kulminacija bila je blokada dva fakulteta Univerziteta u Beogradu od strane grupe studenata. Protesti predstavnika studenata na beogradskim ulicama sa više različitih zahteva, pregovori sa Ministarstvom, koji su se odvijali u isto vreme kad i blokada, su postali već uobičajeni pejzaž beogradskih ulica u oktobru mesecu. Standardni dekor beogradskog asfalta ni ovoga puta nije izostao. No, iako bih imao mnogo šta da kažem o ovoj tematici, kojom se intenzivno bavim u poslednje vreme, iako bih imao dosta komentara na mnoga društvena dešavanja, pa i politička previranja u državi, utisak meseca za mene, ipak, je nešto drugo. Jedna tužna vest koja je pre nekoliko dana malo utišala beogradsku javnost. U sedamdesetoj godini života preminuo je Petar Kralj, doajen srpskog glumišta, besednik pod kapom nebeskom, gospodar scene i veliki prijatelj šankova.