SSSR. Sibir. Logor. 1972. godina. Zatvorenici, krijući mali radio aparat od stražara, slušaju prenos meča za titulu Svjetskog prvaka u šahu, između šampiona SSSR-a i SAD-a. Poslije pet odigranih partija rezultat je izjednačen 2,5 - 2,5. Jedan od stražara pronalazi skriveni uređaj i oduzima ga. Dvije nedjelje potom, novi zatvorenik dolazi u taj dio logora. Ne mogavši da iščekaju, zatvorenici ga odmah pitaju: „Kako je završen meč za prvaka svijeta u šahu?” – „Izgubio sam!“

Dobrosav Bob Živković je jedan od najistaknutijih ilustratora u Srbiji. Svako ko je čitao Zabavnik ili knjige Kreativnog centra sigurno nije zaboravio upečatljive crteže, specifičnog stila, urnebesno smiješne i nerijetko čudne, ali nikako obične. Završio je Fakultet primijenjenih umjetnosti u Beogradu i dobitnik je nekoliko prestižnih umjetničkih nagrada. O svom djelu, inspiraciji, studentskim danima, poslu i zabavi pričali smo sa Bobom za portal „Tragom“.

U lozi porodice Šobajić su imena pjesnika, političara, etnografa, etnologa, dramskih pisaca, fotografa... Jedan je ipak ispred ostalih - veliki crtač Ilija.

Kami je počeo jedan svoj esej raspravom o ljudskom životu, apsurdu i svrsi ljudskog bitisanja. Vrijedi li živjeti, postojati i šta naš lični život predstavlja u moru svemira. Vrijedi li postojati ili jednostavno izvršiti samoubistvo.

„Zašto ne možemo biti sami sa sobom?

Zašto tragamo za izrazom i formom, pokušavajući da se oslobodimo sadržaja i sistematizujemo jedan haotičan proces? Nije li plodnija napuštenost u našoj unutrašnjoj fluidnosti, bez primisli o objektivizaciji, koja srče samo intimnom bujnošču sva vrenja i unutrašnje uznemirenosti.“

„Balet je ipak bajka. Čarolija! Umivanje duše. Svijet zanosa. Na kraju, snaga ljepote i igre, blagodet aplauza spira težinu profesije. Ljubav, koja prevashodi svemu, otvara granice nesvjesnog, zato je tako i jaka stvaralačka sila. To se vidi samo na jedan način. U očima. Sve ostalo je manje važno.“