Ne tjeraj me da mislim kao ti!

Smatram da u Crnoj Gori ima dovoljno posla za sve ambiciozne novinare, analitičare, politikologe, podjednako kao i za glumce i pisce naučno-fantastičnih romana ili tragi-komičnih novela (da ne govorimo o drami apsurda). Toliki je niz ekonomskih i socijalnih dešavanja iz protekle ali i nove godine da se plašim da ću analizom nekih od njih ukrasti već napisane redove ili izraziti već poznati stav. Svi ovi ljudi čije sam profesije nabrojala će sigurno bolje od mene uspjeti da isprate sve manje ili veće turbulencije u našem sistemu vrijednosti i izvrnutog moralnog gledišta usljed strašnog pomjeranja karbonatnih stijena našeg (uvijek tako krivog i nesrećnog!) mentaliteta. U zavisnosti od toga koje novine čitate ili koji dnevnik pratite čini vam se da pola sata živite u maloj Švajcarskoj, a narednih pola tumarate razorenim Azerbejdžanom.

Zato sam odlučila da promijenim tačku gledišta u ovoj godini. Želim da ukažem i na one dobre stvari koje se dešavaju kod nas. U februaru ove godine slavi se 15 godina debate u Crnoj Gori! Zamislite koliko je to - a neki od naših zvaničnika koji postoje na javnoj sceni više od debate još uvijek ne umiju da se izražavaju, da razgovaraju i diskutuju. Iako je srećna vijest da jedna ovako pozitivna pojava opstaje u našoj uskoumnoj zajednici i da postaje sve popularnija, toliko je poražavajuća i sama činjenica da o njoj ne možete učiti gledajući prenos skupštinskog zasijedanja ili emisiju političkog sadržaja. U čovjekovoj je prirodi da želi da druge ubijedi u svoje mišljenje i ideje, ali problem se javlja u pristupu. Kako to ostvariti? Kako da te natjeram da misliš isto kao i ja?

Za početak, ne tjeraj me! Ubijedi me da je tvoj stav bolji! Reci mi zašto i zbog čega i, ko zna, možda ja počnem da razmišljam kao i ti. Vidite, prilično je jasno. Debata nije samo pričanje prazne priče pred histeričnom masom. Debata je argumentovana diskusija.

Ja priznajem da mi je dosadilo da slušam prazne priče koje za cilj imaju samo da me zamajavaju i zatvaraju oči pred problemom, dok neko postaje popularni kvazivođa  ili već poznato TV lice sa istom, nedefinisanom pričom. Onda možete i da shvatite koliko volim da srijedom u 17h odem do Rektorata i sa kolegama iz Debatnog kluba studenata UCG-a odradim poneku debatu bilo na aktuelnu dnevnopolitičku temu, bilo na neku zabavnu ili metafizičku rezoluciju. Jedna sam od rijetkih u ovoj državi koja ima čast da provodi to kvalitetno vrijeme sa mladim i pametnim ljudima koji bez kompleksa brane svoje stavove, a pritom ne urušavaju tuđa elementarna prava. Ako do sada niste shvatili- ja besplatno reklamiram i ove ljude i ovaj klub. Mislim da ovakve aktivnosti zaslužuju više prostora u medijima jer su zdrave i oslobođene predrasuda i plitkih interesa.

Krajem februara, tačnije 26. počinje prva Debatna liga studenata UCG-a koja će trajati šest sedmica, sa finalnom debatom. Održavaće se svake sedmice u salama Rektorata, Pravnog ili Fakulteta političkih nauka i okuplja 17 timova (34 ljudi) i niz sudija. Kada bih vam rekla sa kolikom sredstvima se organizuje ovaj turnir, ne biste mi vjerovali. Ipak, entuzijazam debatera je nevjerovatan, pa se smijem usuditi da ukažem na beznačajnost novca u ovom slučaju.

Sad kada pogledam unazad i sjetim se dogovaranja u Studentskom parlamentu oko osnivanja Kluba, početnih birokratskih pokreta, pa kasnije i sakupljanja članstva i prvih debata, srećna sam i ponosna što sam dio nečeg zdravog u ovim danima opšte krize. Ova aktivnost mi pomaže da zadržim mladalački optimizam i studentsku nadu da ću ulaganjem u sebe osigurati svoju budućnost.

Možda nije tako lako i možda debata neće riješiti sve moje probleme, ali niko mi neće govoriti šta da mislim i kako da mislim. Meni niko neće stavljati svoje riječi u usta niti me uz dozu malograđanske patetike tjerati na ono što ne želim.

Vjerovatno će neki novinar, analitičar ili politikolog pronaći na svoj način smisao ove priče. Vjerovatno bi me neki glumac ili pisac dočarao kao dramatičnu studentkinju koja kuca ovaj tekst u posljednji čas i tako pokazuje svoju stalnu trku sa vremenom. Međutim, sasvim je sigurno da je najbolje da čitajući ovaj tekst spoznate da još uvijek ima nade za sve naše želje jer njihovo ostvarenje ne zavisi ni od koga drugog sem od nas.

Slađana Ivezić, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore

Comments  

 

0 #1 Glavanize 2012-03-12 14:54

Samo hrabro
http://www.youtube.com/watch?v=lheIXO6xVTQ

Quote

 

 

-1 #2 Jesam 2012-03-13 08:06

Kolegenice, kao i uvijek, tacno u centar.

Quote

 

 

-1 #3 sladja 2012-03-15 18:07

trebaju nam prave ideje i pravi ljudi :) hvala na komentarima

Quote

 

Refresh comments list
RSS feed for comments to this post

Add comment

Name (required)

E-mail (required, but will not display)

Website

Notify me of follow-up comments

Refresh

Send

Cancel

JComments