Kako će Diogen platiti struju

Ako je ikad u Crnoj Gori postojala podjela ljudi na siromašne, bogate i one između, onda je ova posljednja decenija definitivno ona u kojoj se ovakva vrsta podjele redukovala sa tri na dvije grupe. Zato sad imamo nas i vas bogate i nas i vas siromašne. Bogate u nekom od dva smisla, siromašne isto tako. Onih između nigdje i ni u kom smislu. Nemajući, nažalost, ni na kraj pameti nekog ko je i u duhovnom i u materijalnom smislu jednako bogat, a živi u ovom vremenu, nemojte mi uzeti za zlo i reći da unaprijed rasuđujem ako kažem da materijalno bogatstvo danas gotovo u potpunosti isključuje duhovno, već mi, u slučaju sutrotnog mišljenja od mog, recite da sam nesrećna što još ne čuh za takvu osobu, ali me, molim vas, i upoznajte sa njom. Ne znam kad je umro taj srednji sloj o kom su mi pričali, ali ja sam se, izgleda pogrešno, kao dijete uvijek za taj vezivala, valjda zbog onih emisija o djeci Afrike koje sam toliko voljela da gledam, iako me poslije njih, gotovo kao po pravilu, hvatao trio „tuga, sreća, tuga“. To je onaj osjećaj kad si tužan što je drugom loše, pa srećan što je tebi dobro, pa opet tužan što si i ti u odnosu na nekog trećeg, možda nekog Amera ili Britanca, a možda i Slovenca, isto što i ova djeca u odnosu na tebe. Eto, nekad sam razmišljala globalno, a sad lokalno, palanački. Sad sve svodim na ovo malo Crne Gore, ali vidim da je i to mnogo, jer su razlike velike među ljudima u našem društvenom sistemu.

Jedna osoba koju poznajem se nedavno žalila na nemaštinu i govorila kako nikad nije bilo gore vrijeme za život. Ta osoba živi sa još dvije osobe i svako od njih prima platu višu od prosječne u Crnoj Gori. Tri osobe, tri dobre plate. Druga osoba koju poznajem nema posao, ima troje djece koja studiraju i supružnika koji je zaposlen. Pet osoba, jedna solidna plata. Osim razlika koje uočavate između ove dvije porodice, tu je i čudna činjenica da se ova prva žali na svoje stanje, a druga ćuti, iako bi obrnuta situacija mnogo ljepše išla s logikom pod ruku. No valja uzeti u obzir i razlike u pojmljenju bogatstva i siromaštva, zadovoljstva i nezadovoljstva kod obje porodice. Zato prije pomenuh NAS i VAS bogate ili siromašne jer ne znam kako u dubini duše svi mi ili vi sebe vidimo - vidite. Jer su u nekom smislu oni koji ovih dana mašu računima za struju u znak protesta suštinski mnogo bogatiji od drugih, nezadovoljnih, siromašnih sa tri-četiri pozamašne plate. Ne govorim ovo da bih umirila gladnu masu i zamazala im oči. Ima mnogih koji to itekako dobro rade. Svima nama. To govorim jer u ovom vremenu dvoslojnog kapitalizma u Crnoj Gori, poznajem mnoge koji imaju u džepu taman koliko i nekog naizgled neobjašnjivog nezadovoljstva u duši. A to je previše. Preko jedne žene sam spoznala korijen tog nezadovoljstva. Kaže, ujedno se hvaleći i žaleći, da ima toliko pari cipela, bundi i šešira, da prosto ne zna kad i gdje će sve to da iskoristi. Grabeći što više, prođe tako vrijeme i sve stečeno pade u vodu, time što čovjek zaboravi na kočnicu i ode dalje nego što je htio. Sve se okrene i cilj ostane iza njega. Gdje će dalje ni sam ne zna, a da stane - to odbija. Mnogo je mačku goveđa glava. Valja paziti na eventualno stvaranje želje da se s tim mačkom mijenjate. Prelazak iz unutrašnjeg bogatstva u to spoljašnje, ne bi bio najsrećnije izabran cilj. Svjesni ili nesvjesni da uvijek nešto imate, iako to nešto nije i ne može biti izraženo u eurima, sumnjam da idete na proteste ne bi li izvojevali zamjenu mjesta sa materijalnim bogatašima. Neka ostane svrha svakog bunta odbijanje da čovjek bude prevaren, izigran, nasamaren i naveden da misli da mu je dobro i golom u Diogenovom buretu. A Diogena ovog februara u Mojkovcu, Kolašinu, Šavniku ili Plužinama ne fali. Nijesu oni izabrali taj put, no im se nameće da u dvadeset prvom vijeku žive bez struje na minus petnaest. Bunili se, ne bunili, sumnjam da će na kraju biti propušteno da se i u „bure“ tutne račun za struju. I to kakav! Šteta što se Elektroprivreda ne zadovoljava plaćanjem računa od duhovnog nam bogatstva. No, ko zna bismo li i tu imali dovoljno za namirenje duga. Pravilo je duhovni bogataš, materijalna bijeda možda i nije ništa drugo do opravdanja ili prijeko potrebne utjehe. Valjda je sve to individualno.
Pa, plaćajte kako možete, bogataši i siromasi! Ili (n)i jedno (n)i drugo. Možda ni protesti ni štrajkovi ne pomognu, ali barem da zakoče stanje stvaranja enormno bogatih i enormno siromašnih. Prelazak sa troslojnog na dvoslojni kapitalizam. S konja na magarca? Srednji stalež – puf! Nema ga nigdje! Ne znam. Eto… Napisah sve ovo, možda ne rekavši ništa, ali me natjera strah da se ne obistini ono što nedavno reče jedan moj poznanik – „da počnemo da zavidimo onome koji bude imao za kafu“. A ova moja podjela kapitalizma na dvoslojni i troslojni je inspirisana reklamom za toalet papir. S mirisom lavande.

Marija Nikčević, Pravni fakultet/Fakultet dramskih umjetnosti, Univerzitet Crne Gore

Comments  

 

+2 #1 DANIJELA 2012-02-18 22:36

Kupiću ti petoslojni papir i vodiću te čak na nes kafu! ;) Bra'o! Oe!

Quote

 

 

+1 #2 jonesko 2012-03-03 20:28

Bravo! Glavo pametna :) Britko kao i uvijek...

Quote

 

Refresh comments list
RSS feed for comments to this post

Add comment

Name (required)

E-mail (required, but will not display)

Website

Notify me of follow-up comments

Refresh

Send

Cancel

JComments