Nesloga jača od želje za promjenama

Dvije crkve, dvije Akademije nauka i umjetnosti, dva sindikata radnika, a od sada vjerovatno i dva suprostavljena studentska tabora, odraz su dubokih podjela u crnogorskom društvu koje onemogućavaju slogu i saradnju u trenucima kada se želi izvršiti uticaj na vlast i izboriti bolji uslovi života.

Već nekoliko mjeseci studentski protesti zaokupljaju pažnju crnogorske javnosti i bude nadu da su mladi ljudi konačno odlučili da pokrenu mrtvo more u koje se pretvorilo naše društvo. Izgledalo je i da su uspjeli da prenebregnu međusobne razlike i neslaganja u želji da odole eventualnim pritiscima spolja, te da zajedničkim snagama istraju u zahtjevima kako bi glas mladih imao jači odjek u javnosti.

Da podsjetimo, subvencioniranje više od 1000 ležajeva u privatnom smještaju od strane države, veći broj studentskih kredita, izgradnja novih i renoviranje postojećih studentskih domova, formiranje studentskog servisa koji će se baviti zapošljavanjem studenata, neki su od zahtjeva koje su studenti uputili Vladi.

Kako bi pokazali da nije sve prazna priča, studenti su održali i masovni protest 17. novembra i najavili veliki studentsko-radnički protest 15. decembra, kojim se željelo ukazati na sveukupno lošu ekonomsku i socijalnu situaciju u društvu.

Međutim, nada da se složno može do promjena brzo se ugasila kada je Studentski parlament (SPUCG) odlučio da se studentsko-radnički protest, uprkos ranijoj najavi, ne održi. Uslijedile su međusobne optužbe i prozivanja. Studentski parlament krivi svog predsjednika, Petra Golubovića, za zloupotrebu pozicije i manipulaciju kojom je pokušao da nametne organizovanje protesta iz samo sebi poznatih razloga.

„Nakon što je predsjednik Studentskog parlamenta Petar Golubović bez našeg znanja i konsultacija donio odluku da organizuje studentsko-radnički protest, smatramo da je dužan da iste i otkaže“, piše u saopštenju dijela Studentskog parlamenta koje je dostavljeno portalu „Vijesti“.

Sa druge strane, odluka Studentskog parlamenta da otkaže protest sa sindikatima iznenadila je dio studenata i njihovih organizacija koji smatraju da ih je Parlament izdao. Svoje nezadovoljstvo dio studenata je iskazao i grafitom „Studentski parlament = izdaja“ na zidu zgrade preko puta Pravnog fakulteta.

Studenti Filozofskog fakulteta u Nikšiću su takođe bili razočarani odlukom SPUCG-a i odlučili da ne učestvuju na studentskom protestu 15. decembra. Takav stav iznijela je i Studentska unija čiji članovi smatraju da bez radnika protest nema nikakvog smisla, te da će ovo biti režimski protest.

Nesloga je ponovo uzela svoj danak. Na kraju je održan protest u zgradi Tehničkih fakulteta na kome se okupilo cijelih 200 studenata. Zbog slabog odziva predstavnik Parlamenta Ilija Kaluđerović krivi pojedine anonimuse i negativnu kampanju „nekih“ medija. No, očigledno da su postupci SPUCG-a izazvali revolt kod većine studenata koji nisu željeli da učestvuju u ovoj farsi.

Kao najveći dobitnik iz svega izašla je sama vlast – protesti su joj poslužili za stvaranje privida da je Crna Gora demokratska zemlja, a studentska nesloga otklonila je eventualnu prijetnju za pozicije vladajućeg režima.

Ko god da je krivac za otkazivanje saradnje sa radnicima, bez obzira i na pritiske spolja (koje potvrđuje i Demir Hodžić iz Studentske unije, izjavivši da su na njega, kao jednog od vođa protesta, pokušali da utiču iz najjače parlamentarne partije – DPS-a), još jednom se pokazalo da „budućnost ove zemlje“ (kako studenti sebe nazivaju) ipak nije zrela da preduzme krupnije korake u rješavanju problema koji more i studentsku populaciju i građane uopšte.

Posebno pada u oči saopštenje dijela Studentskog parlamenta u kojem piše: „Ne vidimo svrhu udruživanja sa Unijom slobodnih sindikata, koja doprinosi boljem standardu studenata, osim finansijske koristi pojedinaca“.

Očigledno da osobe koje su potpisale ovo saopštenje ne žive u istoj državi u kojoj živi većina građana Crne Gore – u državi u kojoj je potrošačka korpa skoro dvostruko veća od prosječne plate, u državi u kojoj su građani za samo osam mjeseci 2011. godine (u doba ekonomske krize) platili sedam miliona evra samo za službena putovanja i razgovore javnih funkcionera, državnih službenika i namještenika, u državi u kojoj se bogati sve više bogate, a ostali sve više siromaše. No, izgleda da za neke nije sve tako crno – životni standard nam je veći nego u Somaliji, a ljudska prava se poštuju više nego u Sjevernoj Koreji.

Nadam se da će studenti shvatiti da je uspjeh uvijek dijete smjelosti, te da će pokazati odlučnost i hrabrost u borbi za svoja prava, u borbi za sve nezadovoljne ljude u Crnoj Gori. Na novembarskom protestu se, između ostalih, mogao vidjeti i sljedeći slogan: „Lukšiću, ‘oli platit' tu kafu“, a moglo se čuti i da su studenti spremni za promjene. Priliku da pokažu koliko su spremni za promjene, te koliko su spremni da prevaziđu sadašnja trvenja, oni (a i svi slobodnomisleći ljudi) će imati priliku da pokažu na sljedećim parlamentarnim izborima na kojima ćemo vidjeti hoće li podržati iste te koji neće da im „plate kafu“ ili neke druge.

Sanjin Vešović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore