Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Pišu: Filip Milačić i Ivan Vuković, saradnici na nastavi na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta Crne Gore
Puno toga je, u proteklih mjesec dana, rečeno i napisano o studentskom protestu održanom 17. novembra u Podgorici. Bez obzira na pojedine, bezmalo neobične zahtjeve (poput dostupnosti wireless interneta u studentskim domovima) koji su, tom prilikom, predstavljeni kao pitanja života i smrti crnogorske studentske populacije, te prisustvo jednog broja ljudi koji joj, uveliko grabeći prema četvrtoj deceniji života, odavno već ne pripadaju, bio je to, opšti je utisak, jedan od najljepših dana godine na izmaku. Iako ne dijeleći entuzijazam slučajnih prolaznika koji su, nakon susreta sa razdraganom masom na ulicama Glavnog grada, većinom bili skloni da ustvrde kako je mladost ta kojoj „treba prepustiti sve u ovoj državi“, autori ovog teksta pozdravljaju napor koji su, u situaciji kada se državni univerzitet finansijski i organizaciono sistematski urušava, učinili njegovi studenti u nastojanju da ga sačuvaju. Štaviše, naročito smo ponosni na činjenicu da su naše mlade kolege sa Fakulteta političkih nauka predstavljale spiritus movens jednog, za Crnu Goru nesvakidašnje civilizovanog i kreativnog pokreta.
Ono što je uslijedilo, međutim, podsjetilo nas je na surovu realnost crnogorskog javnog diskursa u okviru kojeg, između crnog i bijelog, pogrešnog i ispravnog, izdajnika i patriota, režimskih i nezavisnih, vlasti i opozicije, tajkuna i sirotinje, njih i nas, ne postoji i ne može postojati prostora za slobodno mišljenje. Kao, uostalom, i najveći dio njihovih kolega sa UCG-a [makar sudeći prema izjavama (ne)zvaničnih studentskih predstavnika], i većina studenata FPN-a je, nažalost, preko noći postala dio domaćeg dnevno-političkog folklora. Umjesto da, čuvajući nesporni legitimitet i golemi ugled pokreta koji su predvodili, odlučno nastave borbu za dostojanstvo Univerziteta i studentska prava (da li se, uopšte, iko više sjeća ovog slogana koji su ne tako davno „lansirali“ nikšićki studenti?), naši su studenti krenuli u bitku koja nije njihova, već onih koji ih, očito, pokušavaju zloupotrijebiti tako da za njih „odrade“ ono što sami već godinama nijesu u stanju. Optužujući druge za politizaciju cijele stvari, mlade kolege sa FPN-a su, zapravo, prihvatile krajnje politikantsku retoriku i stale pod revolucionarni barjak sa ljudima koji su prije dvadesetak godina, u utopijskom nastojanju da izgrade bolju Crnu Goru, uspjeli da sruše sve što je u njoj valjalo, istim onima, dakle, koji su bili izvođači radova prilikom stvaranja svega onoga protiv čega studenti danas i protestuju. Da neke od mladih kolega koje su, prethodnih sedmica, predstavljale naš Fakultet na javnoj sceni nijesmo upamtili kao izvanredne studente, odnosno da nijesmo upoznati sa njihovim intelektualnim potencijalom i obimom znanja (prvenstveno, i da ironija bude veća, iz oblasti političkih nauka) stečenog tokom studija, pomislili bismo da, možda, i nijesu svjesne posljedica svojih odluka.
Bilo je, doduše, među njima i onih drugih, manje dobrih, a, istovremeno, kako to obično i biva, puno glasnijih. Nerijetko bivajući šokirani primitivizmom i, zašto ne reći, stepenom nepismenosti poruka upućenih crnogorskom puku, svjedočili smo njihovim pokušajima samo-reklamerstva učinjenim, na nesreću svih nas, u ime (i „u interesu“) Fakulteta političkih nauka. Onaj ponos, u tim trenucima buke i bijesa, zamijenio bi osjećaj nelagode zbog makar i formalne veze sa institucijom iza čijeg autoriteta su se pomenuti krili. Nerealna ambicija, još jedan tipično crnogorski, a na našem Fakultetu gotovo sveprisutni fenomen, nalazi se, dakako, u pozadini i ove priče. Pa iako njene junake, iz već navedenih razloga, treba razlikovati od onih iz prethodne, zaključak o rezultatima dosadašnjih aktivnosti jednih i drugih apsolutno je isti.
Tim prije što je, uporedo s borbom za ostvarenje studentskih interesa, a sa istim ljudima u glavnim ulogama tekla akcija srozavanja akademskih kriterijuma kvaliteta na Fakultetu političkih nauka do nivoa ispod elementarno prihvatljivog. Uz beskrupulozno kršenje statutom utvrđenih procedura studentskog djelovanja i, čak, prijetnje radikalizacijom prilika na Fakultetu, naše su se kolege izborile za pravo polaganja popravnih kolokvijuma. Umjesto da je od uprave FPN-a zahtijevano da se, primjera radi, garantuje kontinuitet izvođenja nastave na svim nivoima studija, precizno definišu i strogo poštuju programi u okviru svakog predmeta, te obezbijede kvalitetnija literatura i ukupno bolji uslovi za rad, u prvi plan su izbili lični interesi sebičnih pojedinaca. Istovremeno, i ne prvi put, direktno su ugroženi oni tihe većine vrijednih, zdravo ambicioznih i željnih znanja studenata FPN-a. Jer svi će zajedno, u bliskoj budućnosti, izaći na crnogorsko tržište rada. A onda, kada shvate da su tek jedni među stotinama sličnih njima, sa jednako (pre)visokim prosjecima i diplomama koje same po sebi ništa ne znače, možda će i razumjeti koliku su štetu, u želji da sa što manje rada stignu što dalje, napravili sebi i Fakultetu u cjelini.
Comments
Studentska unija nie isto sto i grupa studenata fpn a, koja je bila kako ste rekli "spiritus movens". Nase ideje nijesu bile popravni kolokviumi, topla voda, vec ukidanje zakona o izjednacavanju privatnih univerziteta poboljsanje uslova studiranja. Mislim da nijeste sa potpunom paznjom i detaljom ispratili desavanja, jer biste vidjeli da su potezi neformalne grupe studenata fpn a bili , u okviru okolnosti , bilo upotpunosti ispravni i kao takvi od javnosti i prepoznati. U saradi koja je posle krenula ta grupa nije imala udjela. Ovaj komentar nije napisan zbog Vas, vec zbog studenata koji ga citaju. Drzim da je objanjenje i ispravka bili neophodni.
1. ,,Politizacija” ,,politikantski ” su samo novopečene riječi demonizacije bilo kakvog kretanja koje nije u skladu sa interesima elite.
Gospodo, kada se izlazi na ulice, kada se zahtjevi upućuju ka vrhu – to jeste politički. Odnos sa elitom je uvijek na input I on je politički, hvala bogu.
I naravno da ako se zahtjevi upućuju paralizovanoj (blago rečeno) vladi time se zahtjevi i studenti nalaze na suprotnoj strain. I to ne znači da je neko protiv vlade iz politikantskih razloga, nego je naspram vlade određena sfera interesa. Koja, u našm slučaju biva eliminisana etikecijom : politikantski.
2. Svako kretanje (ne daj bože reći antirežimsko) koje se dešava u drugim državama iste kolege profesori etiketiraju demokratskim procesima. Ali kada se neko pokrene prema vrhu u crnoj gori, onda je to politikantski.
,, ... te prisustvo jednog broja ljudi koji joj, uveliko grabeći prema trećoj deceniji života..." E ovo je stvarno tačno. Jer, uglavnom su svi studenti u trećoj deceniji. Znate, kada npunite dvadesetu, vi trošite treću deceniju :)
RSS feed for comments to this post