Faculta socialnich studii versus FPN PG

Fakultet socijalnih studija na Masarikovom univerzitetu u Brnu i naš podgorički FPN već se samim nazivom razlikuju, što upućuje i na razliku u ponuđenim programima studiranja. Na prvom, pored politikologije, nudi se i žurnalistika, psihologija, sociologija na svim nivoima studiranja, dakle od osnovnih do doktorskih, a takođe i obilje kurseva na engleskom kao i dvogodišnje master studije na engleskom i u oblastima evropske politike i sociologije. Na našem već znamo se šta se nudi. U ovom tekstu neću govoriti o zgradama faulteta, našu i sami znate, a ovu iz Brna ukucajte u Google ili, za one preduzimljivije, predlažem prijavljivanje preko Join EU SEE ili neku posjetu Češkoj gdje ni slučajno ne smijete izostaviti Brno niti čuvenu „zastanku“ Češka u čijoj je neposrednoj blizini Fakultet socijalnih studija. Dakle, rekla sam o čemu neću govoriti, a sada, kako uvodu i priliči, da kažem o čemu ću govoriti. Kao student na jednogodišnjoj master razmjeni na ovom fakultetu, namjera mi je da dočaram način studiranja, ocjenjivanja, kriterijume, zadatke, pedagošku etiku, kroz one predemte koje pohađam, a komparativni dio sa našim fakultetom predlažem da svaki student odradi u svojoj glavi jer mi ovdje nije cilj da prepričavam šta je i kako je kod nas. Nama je to jako dobro jasno i mi smo nekako i sami dio toga, koliko je fakultet oblikovao nas, toliko smo i mi njega.

Predmet originalnog naziva Crisis Managament ili u prevodu Krizni menadžement vode Jana Urbanovska i Petar Križ, pri čemu je Jana dominantnija i obavlja veći dio predavanja i aktivnosti. Križ nam je ponudio svoje dragocjeno znanje o NATO-u kroz tri predavanja. Predavanja se sastoje od power point prezentacija (odmah mi je pred očima čuveni predmet Evropske integracije i svi ti u najmanju ruku kontroverzni slajdovi, ali uspomena na njih me uvijek oraspoloži), debatnog dijela i studentskih prezentacija ili kratkog dokumentarnog filma povezanog sa temom predavanja. Informacije koje dobijamo su jasne, konkretne i uvijek se nudi različita lepeza radova i stavova o određenim pitanjima. Za svaki čas je potrebno pročitati obaveznu literaturu i, po mogućnosti i želji, i doddatnu. Broj stranica varira, zavisno od teme koja se obrađuje pa nekad treba pročitati 30, nekad opet 10 stranica, a naravno važna stavka je i pitkost štiva, tako da utrošeno vrijeme i uživanje pritom variraju. Uglavnom se diskutuje o temama koje se pominju kroz literaturu, što se, opet, dopunjava samim predavanjem i nezaobilaznim sopstvenim stavom. To jest, traži se da kažeš šta ti o tome misliš, zašto tako misliš i, naravno, uvijek je dobrodošla kritika. Rekla bih da studentima sa naših prostora taj kritički dio možda i najteže pada jer mnogi od njih (nas) priznaju da im tokom cijelog školovanja nikad niko nije tražio da nešto kritikuju - uglavnom je bilo dovoljno da se prepriča. Prezentacije koje pripremamju i izlažu studenti individualno čak i nalikuju na one kod nas, ali samo po korištenju power point-a. Sa druge strane, mnoge od njih su izuzetno kreativne, dopunjene slikama, kratkim epizodama iz dokumentarnih ili igranih filmova, nude se razmatranja, pitanja, različiti osvrti na isto pitanje, tako da mnoge od njih ostaju upečatljive. Takođe, jako važna činjenica je što svako ima priliku da izlaže samostalno, pa se jasno vidi ko šta i kako može. Kod nas je mnogo češće da prezentujemo u grupama od najčešće četvoro ili rjeđe troje ljudi, pa nerijetko jedan član snosi sav teret, ostali prodefiluju na prezentaciji i pokupe nezaslužene zasluge. Ovaj kurs broji oko dvadesetak studenata. Upravo to doprinosi kvalietu nastave i samoj atmosferi na času, za šta kod nas, kako već dobro znamo, nema uslova, pa iako smo više od deset puta maloljudnija zemlja od Češke. Može se reći da ovaj sat i po vremena dug čas predstavlja i predavanja i vježbe u jednom i uspješnom zamahu. Mnogima najzanimljiviji dio je ocjenjivanje. U ocjenu ulaze: aktivnost na času, prezentacije kojih ima dvije, usmena i pismena, i finalni ispit koji nosi 50 bodova, a za prolaz je potrebno 30 ili 60%. Česi su tu, moram priznati, malo čudni, pa imaju nerijetko neke nerealne kriterijume za prolaz (to me sjeća na naš referendum o nezavisnosti kad je za odvajanje bilo potrebno najmanje 55%, a za ostajanje u zajednici 46% podrške izašlih). Iskreno, ja sam zagovornik ravnoteže: 50-50 mi je najprihvatljiviji odnos. Ali i ovdje je slično kao i kod nas - o tome se ne pitamo. Opet je i to bolje u poređenju sa kursom češkog, koji se dodatno plaća, nosi 8 kredita i za koji treba čak 70% za prolaz.

Eto, ni u Brnu nije sve savršeno (osim pivnica, ja mislim da su one savršene, sa sve onom točilicom za pivo na sred stola i ekranom na kome se vidi skor popijenih litara. Tu se odvija takmičenje među stolovima, a ponekad i među pabovima širom Češke. Na iznenađenje mnogih, Poljakinje prednjače u kapacitetima.), ali je predvidivije, sređenije, opuštenije i prilagođenije brzom i nemonotonom savladavanju gradiva.

Na vama je da napravite komparativni dio i date kritički osvrt, makar samo ze sebe i sebi u bradu. Ovdje sam pisala samo o jednom predmetu u narednim tekstovima ću obrađivati ostale, jer, kako vidite, detaljna sam. J Još nešto, takođe smatram da ovo može služiti kao praktični vodič za sve one koji možda imaju u planu razmjenu na Masarikovom univerzitetu, da znaju šta mogu očekivati. Moja sugestija je da, ukoliko ste u mogućnosti i želite da studirate u inostranstvu, naravno uvrstite Masaryk na listu svojih prioriteta i još jedan mali savjet - za vizu aplicirajte najranije moguće - iako se po nju mora u Beograd, jer je češku vizu teže dobiti nego američku: od dva do tri mjeseca administracija vijeća i razmišlja. I onda odmah na kurs češkog jer, mimo ljudi na fakultetu, gotovo niko ne govori engleski. Recimo da je to specijalna čar pantomime u Brnu. 

Ana Janković, trenutno na jednogodišnjoj razmjeni na Masaryk univerzitetu u Brnu