Strip je divna stvar! Nije nam potreban ovaj televizor!

V for Vincent (and) van Gogh

Priča o Tri Lune

Teodorus van Gog i Ana Kornelije Karbentus su 30. marta 1852. dobili mrtvorođenče. Nekim čudom, na isti datum samo godinu dana kasnije rodio im se sin Vinsent. Sam taj događaj ga je žigosao. Skrenuo je pažnju da on nije isti kao ostali. Kasnije je taj čovjek postao jedan od najvećih umjetnika svih vremena. Sav njegov značajniji stvaralački opus je nastao u svega pet godina. Ekscentričan po ponašanju i oblačenju, razvijao je svoj stil. Njegov život se odvijao između Holandije i Francuske.

Sve što je želio je bila sloboda. Podario ju je bojama 1888. u Arlu, ali sebi nije uspio da je priušti. Robovao je teškoj psihičkoj bolesti. Po Gogenovim tvrdnjama, na njega je 23. decembra nasrnuo britvom. Iste noći je sebi otkinuo donji dio lijevog uveta, umotao ga u novinski papir i ponio u boredel prostitutki po imenu Rakel. Alkohol, epilepsija i šizofrenija su ga vodili u propast.

Puca sebu u grudi 27. juna 1890. godine. Dva dana nakon toga, zajedno sa posljednjim dimom svoje lule, nestaje sa ovog svijeta.

Takav Vinsent Viljem van Gog, koji je uspio da proda jednu jedinu sliku, služi kao inspiracija Gradimiru Smuđi za strip Vinsent i van Gog -  Tri Lune. U njemu autor na fantastičan način daje fluidnost svojim idejama. Postimpresionistički slikar postaje junak jednog novog umjetničkog izraza. Priča obiluje imaginacijom. Puna je iluzija i aluzija, opsesija i impresija...

Čitaoca u priču uvode Ser Alfred Džozef Hičkok i holivudski glumački diletant koji treba da tumači Van Goga. U isto vrijeme udar groma u Overu budi uslunog holandskog majstora, ali u grobu pored njegovog nije brat Teo, već mačak Vinsent. Odatle njih dvojica, kao Don Kihot i Sančo Pansa, kreću u svijet.

Voz,  koji vozi prugom opkoljenom suncokretovim poljima, ih odvodi  u grad u kom se ruše granice između stvarnog svijeta i svijeta slike. Slikara sa slamnatim šeširom (ovjekovječenim na platnima iz 1887) šizofrenično posmatraju oči iz tame, autoportreti se obrušavaju na njega, Žitna polja ga pokušavaju uvući u sebe, a Zvjezdana noć (1889) ga želi progutati.

Autor oživljava i Degaovu Balerinu i udaje je za Mileovog Seljaka. Na toj svadbi je svirao Maneov Frulaš, a Viktori Meran (sa Olimpije) je plesala. Kejbotove Strugače parketa to i nije mnogo zanimalo, oni su radili svoj posao. Napoleon je napustio svoje platno i nezainteresovano jahao, dok je Džems MekNil Visler kartao sa Majkom. Nedugo zatim, neka božanska svijetlost donosi djevojčicu sa amnezijom na polje ogromnog časovnika. Tu počinje vremeplov.

Pisac šalje likove na sastanak sa Pablom Pikasom 1915. Zatim ih teleportuje u daleku budućnost u kojoj se Maneov Doručak na travi iz 1863. tretira kao djelo primitivne kulture od strane Ipo naroda. Uključuje u priču i Eržeovog Tintina, čiji broj Luna nalazi ispod ruševina muzeja Orsej. Kao prevozno sredstvo autor junacima poklanja sat. Pominje Munkov Krik, te Pola Gogena i pravi jasne aluzije na film Kum i Salvadora Dalija, omogućuje pogled na otiske Sofije Loren, Brižit Bardo i Al Paćina.

U jednom trenutku van Gog leži u svojoj Sobi u Arlu (1888) i gleda televizijsku aukciju za sliku Žuta kuća. Ista ona kuća za čije je krilo plaćao 15 franaka mjesečno sada je vrijedila milione i milione. Kroz pod sobe on, Vinsent i Luna upadaju u Zvjezdanu noć, a odatle pravo u polja Irisa.

Nedostupna polja između jave i sna, prosipanje prostora, haotično i centrifugalno kretanje, oživljavanje slika, modifikovanje vremena, pojava zloslutnih ptica, prikazivanje paranoičnih i šizofrenih stanja genijalnog slikara prave svijet stripa satkanog od fikcije, mašte, mistike, fantazije i imaginacije.

Odiseja u kojoj su krali slike, prolazili kroz zidove, kontrolisali vrijeme, sreli sebe i svoje dvojnike se završava tamo gdje je i počela, na groblju. Krug se zatvara. Nakon svih avantura koje su prošli dva vjerna druga se vraćaju u carstvo ilovače, ali ostaju da žive. Jedne noći pred zatvaranje muzeja, djevojka koja se sjetila svog imena (Kler) ulazi u Žitno polje sa vranama i niz njega zajedno sa Vinsentom i van Gogom odlazi negdje daleko od pogleda.

Luka Rakojević, Fakultet umjetnosti, Univerzitet Donja Gorica