Putevima jeftine politike

Studenti su se probudili, ujedinili, pobunili. To su, manje-više, formulacije koje posljednjih sedmica možemo čuti i pročitati u medijima. Duh studentskog protesta počeo je da se širi među građanima Crne Gore, šapuće se po gradskim kuloarima i ćoškovima da promjene dolaze, samo je pitanje kakve to promjene.

Oko 4 000 studenata mirno i dostojanstveno su prošetali od platoa davno zaboravljenih tehničkih fakulteta do zgrade Skupštine Crne Gore, doma narodnih predstavnika, doma najboljih i najpoštenijih među nama. Da ne bih prepričavao kako je tekao protest, samo ću reći da je tog dana nekoliko hiljada studenata poslalo jasnu i jedinstvenu poruku - želimo promjene!

Zatim su uslijedile reakcije: premijer Lukšić nas je noć uoči protesta već obradovao facebook statusom kojim nas je obavijestio da je i sam bio aktivan (ma što god to značilo) i da se borio za prava studenata, a činjenicom da protestujemo zbog nesposobnosti njegovog ministra da spriječi propast državnog univerziteta, nije se bavio. Predsjednik parlamenta gospodin Krivokapić je, sa sve naočarima za sunce usred zgrade parlamenta, poručio da su protesti sasvim normalna stvar u jednoj demokratskoj zemlji, što je u skladu sa politikom njegove partije ignorisanja postojanja bilo kakvog problema u demokratskoj Crnoj Gori. Gospodin Leopold Maurer, predstavnik Evropske komisije, se tu našao sasvim slučajno i Krivokapić ga je informisao da je 17. novembar Dan studenata, i sve mi se čini po osmijehu na licu gospodina Maurera da je prije shvatio da mi nešto proslavljamo nego da protestujemo. I onda dolazimo do primjera političke zrelosti i razumijevanja, lider Pokreta za Promjene Nebojša Medojević je na svom facebook profilu, a kako su prenijeli svi mediji, objavio status sljedeće sadržine: „Koja je razlika između studenata iz Milana i iz Podgorice? Ovi iz Milana imaju jaja“, aludirajući na protest nekoliko stotina studenata protiv nove italijanske vlade, naravno, izostavljajući da ta ista vlada ima podršku 70% građana Italije. Dvosmislenošću njegovog statusa se neću baviti, jer, kućno vaspitanje i pristojnost me sprečavaju u tome. Ali ostavimo se drugih, pokušajmo da dođemo do razloga nezadovoljstva poslanika Medojevića, što ga je natjeralo da napiše: „Došli do skupštine i trt. Ništa. Očekivao sam jasne političke zahtjeve. Da se nešto mijenja, a oni o Bolonji, bonovima, budžetskom finansiranju. Sramota.“. Jasni politički zahtjevi – ključni dio ovog citata, poslanik Medojević nas optužuje da smo ekonomske i socijalne probleme stavili ispred političkih. Možda je očekivao da ga pozovemo, pa da nam on lijepo održi neki govor i mi svi kući pođemo fascinirani i oduševljeni, manite se razmišljanja o školarinama i stipendijama, o prevozu i ispitima, učlanimo se u neku partiju – riješimo svoje probleme. Jesam li ja prosto zbunjen ili Medojević svakim danom sve više i više podsjeća na one koje proziva i napada da su uništili Crnu Goru! Takođe mi je zanimljivo kako su i premijer Lukšić i poslanik Medojević na svojim facebook profilima, što prije pohitali da nas podsjete kako su i oni vodili neke „njihove“ proteste i mijenjali sistem. Lijepe riječi iz još ljepših fotelja, pođite u najbliži studentski dom i lično se uvjerite u rezultate njihovih „akcija“. I oni zahtijevaju jasne političke poruke, kao student FPN-a samo im mogu poručiti da nivo političkih poruka koje šalju studenti oni nikada ne mogu razumjeti, iz prostog razloga što se oni bave „prljavom“ politikom koja nas ne zanima.

Studenti su 17. novembra ipak poslali jasnu političku poruku, ali ne u smislu jeftine partijske politike kojom se bave gospodin Medojević i njegove kolege u parlamentu. Ne, naša poruka je jasna - krivimo sve one koji su u posljednjih 20 godina kreirali političku stvarnost Crne Gore. Krivimo vas za 20 godina propalih politika, ratova, bombardovanja, kriza, siromaštva. Krivimo vlast i opoziciju, jedne zbog nedostatka želje da djeluju, druge zbog nesposobnosti da ponude nešto bolje i drugačije. Krivimo i Vas, poslaniče Medojeviću, ali nećemo baciti nijedan kamen, nećemo podići nijednu pesnicu protiv Vas i Vama sličnih, prosto jer to nisu naši načini. Mi se borimo riječima i knjigama, lenjirima i bijelim mantilima, idejama i željama. Poštovani poslaniče, čudi Vas što se borimo za promjenu budžeta i Bolonju - idući tom logikom, možemo zaključiti da te teme Vas ne interesuju, draže bi Vam bilo da bacamo Molotovljeve koktele i rušimo Vladu nego da spasavamo naš univerzitet. Ako ste mislili da ćemo rušiti i paliti Podgoricu, grdno ste se prevarili. Mi ne biramo strane, mi nismo sluge ni DPS-a ni PZP-a, u tome leži problem političara sa nama, ne odgovaraju vam slobodni ljudi kojima je odavno jasno da svi vi već godinama svirate istu melodiju, melodiju koja je toliko istrošena da i ulični svirači okreću glave i gnušaju se od zahtjeva za sviranjem iste. Za razliku od političara u Crnoj Gori, mi ne nudimo potrošene ideje i propale ideale, već mladost, toleranciju, hrabost i ljubav,  za razliku od Vašeg, naš program nema alternative.

Studenti od Vas, poslaniče, ne traže izvinjenje, već mislimo da izvinjenje treba uputiti onim 5,9 posto građana Crne Gore koji su glasali za Vas i Vašu partiju, a koje je, vjerujem, sramota zbog riječi koje ste uputili njima, njihovoj djeci, prijateljima i rođacima, koji dostojanstveno pokušavaju da mijenjaju sistem.

Radoš Mušović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore 

Comments  

 

+7 #1 BoJaNa 2011-11-27 16:46

Svaka čast!

Quote

 

 

+2 #2 Ana 2011-11-27 22:43

u sred sride! bravo!

Quote

 

 

+1 #3 anna24 2011-12-09 23:00

Sjajan tekst!

Quote

 

 

+1 #4 minnie 2011-12-11 11:28

odlicno!!!

Quote

 

 

0 #5 xenija 2011-12-22 23:40

dobro je dok ima ovakvih studenata i njihovih istomisljenika!

Quote

 

Refresh comments list
RSS feed for comments to this post

Add comment

Name (required)

E-mail (required, but will not display)

Website

Notify me of follow-up comments

Refresh

Send

Cancel

JComments