Studentske i one druge fotelje

Vođen idejom da napišem nešto o studentskom životu na Univerzitetu Crne Gore nisam odolio da uđem u analizu nedavnih dešavanja na Univerzitetu, tačnije, u analizu ponašanja studenata i njihovih predstavnika u studentskim tijelima. Nažalost, zbog moje nedovoljne upućenosti u dešavanja ili zbog nedostatka istih na drugim fakultetima, fokusiraću se na FPN.

Malo ti, malo ja

Nedavno sam upitan da li bih potpisao peticiju kojom se traži smjena sadašnjeg studentskog povjerenika, i kao razlog mi je data činjenica da 2/3 studentskog parlamenta uskraćuje podršku istom, te se studenti pozivaju na nove izbore. Smatrajući mojom obavezom da tražim smjenu onog koji prošle godine nije dobio moj glas, a i u međuvremenu me nije razuvjerio, potpisao sam. Međutim, upitao sam se šta bi sa svim onim glasačima i silnim momcima u kožnim jaknama koji su kao u nekoj jeftinoj zemunsko-zabjelskoj verziji gangstera „visili“ oko povjerenika na dan glasanja. Šta bi sa svim tim ljudima? Nemoguće da su svi nestali. Da nisu dobili one besplatne puteve u Ameriku ili poslove u medijima, pa ih fakultet više ne interesuje? I šta se desilo sa predstavnicima smjerova? Nađite deset ljudi sa Novinarstva na trećoj godini i nijedan vam neće dati odgovor na pitanje ko ih predstavlja u parlamentu, ali će više od pola znati ko je organizator posljednje žurke i kakve su koktele služili. Možda su i u pravu, mozak na otavu, koktel u šake. 

Tako su se mnogi ponadali da će svrgavanjem povjerenika (namjerno koristim termin svrgavanje, jer znam da fakultetski gnjavatori i budući spin doktori uživaju u dramatici), konačno doći bolje vrijeme za studente na našem fakultetu. Pa, volio bih da dijelim njihov optimizam, ali čini mi se da se na studentskoj sceni FPN-a smjenjuju sve jedni te isti likovi, vjerovatno po uzoru na političku scenu u zemlji. Druge priče i ideje, a u stvari isti ciljevi: vlast, kontrola i ne zaboravimo ono što je najbitnije za budućeg političara, kontakti. Bojim se da su se određeni ljudi naslušali previše priča o studentskim i sindikalnim vođama koji nakon pobune prerastaju u političke lidere. Svi ste gledali taj film, zar ne? U ovom slučaju pobuna nije u planu, radi se po oprobanom principu - zgrabi fotelju i drži je što više možeš. Ovaj scenario je itekako moguć, uzimajući u obzir upisnu politiku dekanata uz čiju pomoć svake godine dobijamo sve više i više ljudi koji su sposobni da pamte ali ne i da misle, pa i imamo glasače koji glasaju za sliku i pamflet, a ne za čovjeka i njegove ideje.

Prividne slobode

Kako godine idu, čini mi se da svakim danom koji prođe gubimo dio sloboda koje bi trebalo da budu temelj ljudskog postojanja. I sve one diskriminacije, i sva ona kršenja prava o kojima se u medijima priča i koje postoje na državnom nivou odražavaju se i na fakultete i univerzitet. Bojim se da nam ne ruše samo prava već i gaze ideale i kreativnost, ma koliko to patetično zvučalo. Pri kraju prošle studentske godine Debatni klub Agora, čiji sam ja član i u čijem sam rukovodstvu bio iz čiste potrebe da pomognem da se sruše zabranjene i tabu teme na fakultetu, odlučio je da organizujem javnu debatu na temu: Održavanje Parade ponosa u Podgorici je (ne)opravdano. Ne samo da su se debateri potrudili da spreme argumente i govore, već su bili pozvani aktivisti nevladinih organizacija, pojedini profesori, kao i sama dekanica. Na žalost, problem je nezvanično nastao u samom nazivu javne debate. Naravno, ona je podrazumijevala prisustvo medija. I to, opet nezvanično, nije odgovaralo fakultetu. Tako je zabranom održavanja novoosnovanom klubu onemogućeno da radi, jer sama ideja debate je javno argumentovano sukobljavanje, nešto u čemu bi svi studenti FPN-a trebalo da budu dobri. Sada, suočavajući se sa preprekama u radu, postavlja se pitanje da li debatni klub može da nastaviti da postoji. Ista stvar se desila sa pozorišnom trupom kojoj je onemogućeno da prikaže predstavu, koja je rezultat truda i rada studenata, pisaca dramskog teksta, kao i samih glumaca u predstavi. Danas, u 2011. godini, dekanat sa jednostavnim Da ili Ne odgovara na naše molbe, bez objašnjenja, usmenih ili pismenih. Pitam se da li su oni zaboravili zbog koga su na tim pozicijama, kome treba da služe, svojim ambicijama ili studentima. Na žalost, zbog ovakve prakse ne može se govoriti o slobodnom univerzitetu. Ako se ovakve stvari dešavaju na Fakultetu političkih nauka, ako treba nekoliko godina da se smijeni dekan Pravnog fakulteta, ako imamo rektora koji se za sve probleme proglašava nenadležnim, kako onda govoriti o Bolonjskoj deklaraciji? Drsko i arogantno zvuči potezanje ove teme, dok na tehničkim fakultetima još pišu kredama i trpe profesore koji misle da su božji dar čovječanstvu, a školarine idu i do 1000 eura.

Ipak, čini se da se studenti konačno bude - Studentska unija organizuje proteste, parlament traži sastanke sa premijerom, dok rektor, naravno, dostojanstveno ćuti. Ipak, moram se zapitati, da li studenti kucaju na pogrešna vrata? Zanemarimo njegovu ljubav prema facebook-u i poeziji, premijer Lukšić ne može riješiti probleme koji su zadesili sve učesnike obrazovnog sistema. Nažalost, ljudi u Crnoj Gori nikako da se otresu idolopoklonstva i potrebe za pastirom, pa nekom čudnom logikom za sve živo se obraćaju predsjedniku vlade, ne razumijevajući da ukoliko ne ubijede Ministarstvo prosvjete i sporta i Univerzitet da su promjene neophodne, ni hiljadu dobronamjernih i „nepolitičkih“ sastanaka sa Lukšićem neće pomoći. Zato mi i dalje nije jasno zašto studenti ne protestuju ispred zgrade rektorata, zašto ne zauzmu parkinge i ulaze Ministarstva prosvjete i sporta, zašto se parole pobune i buđenja ne začuju ispred Pravnog fakulteta čiji nam dekani i profesori godinama dokazuju kako je korupcija u prosvjeti itekako isplativa! Zašto se problem ne rješava na samom izvoru?

Ipak, ne želim da vas obeshrabrim, ali ne zaboravite da vlast, pa makar ona bila studentska, bez kritike postaje tiranija i čuvajte se onih kojima je draža kancelarijska fotelja u dekanatu od stolice u amfiteatru.

Radoš Mušović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore

Comments  

 

+9 #1 Rusalka 2011-10-23 22:13

"...ali će više od pola znati ko je organizator posljednje žurke i kakve su koktele služili." UPRAVO TAKO!

Navodim bas ovu Vasu tvrdnju,jer i meni zaista smetaju takve "pojave".Kafka je pisao remek-djela sa 20 i nesto godina,Kami takodje.Cast izuzecima,ali zar ne osjetite kompleks,bar ponekad,drage kolege? A sto je najtuznije,oni kojima upucujem ovo pitanje vjerovatno ne citaju portal,ne kritikuju,ne hvale,ne pisu.Bitno je da se pripremaju za takozvane zurke i da se raduju novim "podvizima" uz case alkohola.Da ne budem pogresno shvacena,vecina nas ne moze biti novi Franc ni Alber,ali svoj skromni minimum koji postmoderno vrijeme dopusta,mozemo pokloniti drustvu.Takodje,ne bih zeljela da se ovaj komentar interpretira kao neko mudrovanje,niti smatram da mladi ne treba da se provode.Svojim kolegama zelim da odrede prioritete u svom zivotu i da u svemu budu UMJERENI.

Quote

 

 

+5 #2 Izadora 2011-10-24 00:47

Ostroumno i interesantno, a nadasve tacno! Sjajan clanak!

Quote

 

 

0 #3 Fantom Slobode 2011-10-24 12:37

Odličan tekst,apsolutno sam saglasan,sve je savršeno opisano. Bravo,bravo. :)

Quote

 

 

-2 #4 lobi 2011-10-24 14:45

Sto se tice tih fotelja, i toga da ti nesto smeta na univerzitetu, pa zasto se ne pobunis i ti pokrenes mase. a ne samo kritikujes. Iako je pisanje teksta reagovanje, to je lijepo, ali potreban je jaci bunt.

Quote

 

 

-11 #5 florentino 2011-10-24 23:13

Ovaj decko je pukao.Nemam drugu rijec za ovo nego pukao :).Ko je ovaj anonimus? Sa koje je planete sisao?

Quote

 

 

+7 #6 Tintilin 2011-10-25 12:38

Sjajan text! Autoru komentara postavljenog 24. 10. u 14:45, koji se potpisuje kao Lobi bih savjetovala da jos jednom procita text, jer ocigledno nije shvatio sustinu i poruku. Nazalost, pisanje je danas jednini nacin bunta. Pokusali smo sa protestima ali odziv studeneta nije bio zadovoljavajuci , sto ste mogli da pratite u mediji a i na neaobilaznom izvoru informacija - Facebook-u, naravno. Prema tome, Vas komentar nije na mjestu. Studentski (ne)aktivizam je porazavajuci.

Quote

 

 

+1 #7 pravnik 2011-11-24 23:43

dobar tekst. Takođe bih pohvalio i komentar "Rusalke" koja je pisala o tome što su neki književnici, ali i naučnici radili u našim godinama, a živjeli su sigurno lošije nego mi. Nekad je život čovjeka bio kraći, a više su postizali za života, nego mi danas. Sebičnjaštvo i materijalizam su nagrizli i malo crnogorsko društvo.

Quote

 

 

+3 #8 Ludwig 2012-01-25 02:41

Kad procitam recenice tipa, dok sam razmisljao o cemu da pisem i svaki pocetak je tezak pa i ovaj moram da odustanem od citanja teksta. Sto ljudi unistavate svoj tekst ovim stvarim, cus dok si razmisljao o cemu da pises, sa tim bi se jedva izvukao i neki vec prepioznat kolumnista. Jesen u mom je.... gradu.

Quote

 

Refresh comments list
RSS feed for comments to this post

Add comment

Name (required)

E-mail (required, but will not display)

Website

Notify me of follow-up comments

Refresh

Send

Cancel

JComments