Neprijatelji bivši, gdje ste

„Iii niiiiiiiii me, niiiii me, niiiiii me straaaaaaaaah…“ Povratnički usklik hrvatske estradne dive zaparao je elitne uši prepune dvorane Nacionalnog teatra. Te magične glamurne noći, noći velikog oprosta, prolile su se žestoke emotivne riječi u ustajao zrak iznad gledališta, u kome su se miješali opori parfemi naše vrhovne gospode i pratilja im. Vremešna Tereza otprašila je bisere svog poluvjekovnog repertoara, za što joj je iskeširana suma od tričavih dvadeset hiljada eura. Lomila se gospođa Kesovija, dugo ratovala sa gorkom zakletvom, dok nije sjela u fotelju svoga ljupkog stana u zagrebačkoj Graščici i uhvatila se računanja. Koliko košta oslobađanje od okova zadate riječi, ajme, uz koliki to keš pristati na spektakularan preporod? Dani su protekli u složenim računskim operacijama, a na koncu je Gospođa svela račun, upakovala ga u dostojanstven mail i šibnula na adresu. Crnogorske vlade, ni manje ni više.

I opet je sve išlo preko građanske grbače. I opet je radnik nekog od gasećih preduzeća makar jedan dan utrošio na specijalan zadatak – finansiranje koncerta onog poznog septembra, tog, u perspektivi, značajnog događaja za međudržavne odnose Crne Gore i Hrvatske. Uslijedila je vanredna sjednica Vlade. Ne, na njoj se nije raspravljalo o neizvjesnoj budućnosti onog radnika, već se diskutovalo koju količinu njegovog teškog rada pretočiti u Kesovija finansijsku konstrukciju. No, u međuvremenu je stigla precizna računica iz Zagreba, koja je umnogome skratila ministarske muke. „Eto, super, taman da ne lutamo!“, gromko je uzviknuo ministar kulture, a kolege svesrdno podržaše njegov prelomnički poklič. Na izlasku iz Vlade, na trotoaru koji je sve češće konačište obespravljenim i gladnim radnicima, neformalno su proćaskali o najpodobnijoj formi budućeg spektakla. I odlučeno je: biće to privatna žurka vladara i vladarske svite, biće to svojevrsno perverzno orgijanje nekadašnjeg silnika i žrtve, finansirano narodnim novcem, a za narod zabranjeno. Zaista, te večeri odigrala se dosad neviđena drama cinizma, revija primitivizma na najvišem nivou.

Šta tek reći o domaćinu ovog cirkusa? Čelnik pozorišta je dan nakon koncerta ispljunuo nadasve umjetničku opasku kako je pozorište oduvijek stvar odabranih, za elitu. Ček', ček': znači li to, o vrhovni umjetnički Autoritetu, da su svi oni anonimni stvorovi što se na stepeništu ispred CNP-a raduju nekoj predstavi ustvari samo sponzori vaše elitne ustanove, koji je održavaju u životu dok ona opet ne otvori svoje dveri za žurku odabranih, odnosno za svoju suštinu? Dakle, nacionalni teatar je teatar uljeza, a istinsku dobrodošlicu zavrjeđuju samo povremena okupljanja Odabranih, koji se ne udostoje da svoju opjevanu humanost potvrde plaćanjem karte.

Nije ovo prvi put da se gospoda veseli na račun i naočigled javnosti. Prisjetimo se posjete još jednog eks jugoslovenskog barda, Kemala Montena, kada su obični crnogorski smrtnici unaprijed prekriženi kao posjetioci koncerta. Ah, kakve su veličanstvene spomenike paradoksu podigli naši glavari na ta dva datuma: narodu je tih večeri bio zabranjen pristup Crnogorskom narodnom pozorištu.

Ma na stranu narod, i Youtube je sposoban istinskom fanu prirediti užitak. Na stranu i Terezino uzavrelo srce, na stranu njeni pomirljivi monolozi prošarani srceparajućim momentima. Šta, naposljetku, mi dobismo od svega? Šta imamo od stotinu otetih plata, otetih i datih za pokoj Kesovijinoj ljutnji? Izgleda nam je vlada onim čuvenim sastankom poručila da oslobađamo nekadašnje vođe istorijskog bremena, da spiramo ljagu s njihove Crne Gore, da te pokajničke noći mi i oni posljednji put oplakujemo užase baš na njihovu dvadesetogodišnjicu. Već sjutradan, sve je drugačije: narod se diči plemenitošću i raspojasanom dušom, ex lideri izlaze čisti, nasmijani, isprani od gijeha. Oni što su uživali u koncertu razmjenjuju utiske, negodujući što jedan Provod.me ne zaviruje sa svojim objektivom i na takve skupove.

Tereza Kesovija s kesom punom eura leti doma, s pobjedničkim osmijehom od uva do uva. Nadlijetajući Konavle, na trenutak taj osmjeh klizne pred pristiglim uspomenama, ali opet se vine kad u rukama zašušte novci. Naplatila je ona dug, pravo estradno ga je naplatila.

Zlotvori stari, gdje ste

Lipo ste me dočekali

Meni pare, vama pisma

Pa da sve se zaboravi.

Boljeće Crnogorca ovaj skupi oprost, zasvrbiće ga džep ubrzo. Ministar finansija, nakon provoda u teatru odabranih, već sjutradan je zakukao za novim kreditom. Oprana je savjest šefovima, to je najvažnije, tješi ministar unutrašnje glasove.

S vjerom u Boga do još jednog kredita, s vjerom u Šefa do još boljeg mjesta.

Amin.

Nikola Nikolić, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore

Comments  

 

+13 #1 deina 2011-10-25 07:17

Direktor pozorišta je stvarno odvalio. Šta ono bješe kultura? Ima li to neke veze s riječju kultivisati, njegovati? Tekst je sjajan!

Quote

 

 

+12 #2 R 2011-10-26 18:31

"perverzno orgijanje nekadašnjeg silnika i žrtve"...tačan opis i dobra osnova za jednu psihološku analizu. Inače, predlažem da se CNP preimenuje u CEP (E od elitno.
Odličan ti je tekst!

Quote

 

 

+12 #3 Engage 2011-10-28 23:17

Britko i čitko. Bravo!

Đe je kolega u ovom izdanju?

Quote

 

 

+6 #4 N. N. 2011-10-29 12:09

Kolega ima malih problema s prostatom, ali očekujemo uskoro povratak. Dako melem iz Tomaševa ne omane kao prethodna dva (iz Sotonića i Dragove luke).

Quote

 

 

+6 #5 Hijo del Sol 2011-10-29 18:54

Ne nasjedajte na ove dezinformacije, poštovani čitaoci. Prava istina je da sam, na nagovor kuma Zdravka, pokrenuo proizvodnju bregastih osovina u jednom cuckom zaseoku, te zbog preuzetih obaveza, kao i činjenice da čari interneta još nisu stigle do gorepomenute lokacije, ne stigoh da iscukam jedan strašan tekst koji imadoh na umu(ne misli se na gospođicu Turman). Prostata mi radi odlično, ne brinite.

Kolega.

Quote

 

Refresh comments list
RSS feed for comments to this post

Add comment

Name (required)

E-mail (required, but will not display)

Website

Notify me of follow-up comments

Refresh

Send

Cancel

JComments