Naslovna Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Stručno je ključno
Piše: Mr Olivera Komar, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici
Pitanje koje bi bilo lijepo postaviti nekom nadležnom iz Ministarstva prosvjete i sporta ili, pak, Ministarstva nauke bilo bi: Ko je Camila Vallejo?
Ne očekujući da bismo dobili odgovor, objasnićemo odmah zbog čega bi možda bilo očekivano da nadležni u prosveti, ipak, znaju ko je to. U pitanju je jedna vrlo simpatična mlada studentkinja koja predvodi proteste protiv sistema organizacije visokog obrazovanja u Čileu koji, kako prenose mediji, u velikoj mjeri ugrožavaju status i popularnost aktuelne vlasti. Ova, simpatična, ali naizgled suvišna informacija (Čile se ipak nalazi miljama daleko) zaista je vrlo važna za nas i to zbog toga što je crnogorsko Ministarstvo prosvjete i nauke u svojoj Strategiji razvoja visokog obrazovanja koju je ponudilo prošle godine, kao zemlju-uzor, tačnije kao jedinu zemlju uzor u svojoj komparativnoj studiji navelo upravo Čile. E sad, studenti FPN-a znaju da komparativna studija može i sa jednom zemljom, ali isto tako znaju da opredjeljenjem da izaberu takav dizajn komparativnog istraživanja rizikuju mnogo problema i komplikacija, od kojih je najbitnija obrazložiti opravdanost izbora i izbjeći pristrasnost. Na javnoj raspravi koja je povodom Strategije održana (a na kojoj nije bilo nijednog novinara) Ministarstvo nije ponudilo obrazloženje, a ni opravdanje, ali se ono nekako može naslutiti. Čile je specifičan primjer države u kojoj je, kako se to danas često eufemistično kaže, obrazovanje slobodno. Naivni bi možda pomislili da to znači da svi mogu da se obrazuju, ali naprotiv. Slobodna je privatna inicijativa da u obrazovanju radi ono što će povećati profit bez obzira na efekte koje će to imati na opštu populaciju. Tako Čile iz javnih izvora ulaže gotovo pola manje sredstava nego što to, na primjer, propisuje UNESCO, javni univerziteti se zatvaraju, a školarine su astronomske. Da studira slobodan je onaj ko može da plati.
Kao posljedica ovog sistema, u Čileu je stvoren ogroman jaz između javnih ustanova visokog obrazovanja u koja se minorno ulaže i privatnih ustanova visokog obrazovanja u kojima zbog ogromnih školarina veliki broj studenata uopšte ne može da studira. Društvena nejednakost je dostigla najviše vrijednosti. Tako je npr. gini index (koji mjeri distancu u prihodima između najbogatijih i najsiromašnijih) u Čileu među najvišim na planeti i iznosi 57, dok je najviša vrijednost u bilo kojoj zemlji EU kojoj, eto, težimo, u Portugalu 38.5... Da ne govorimo recimo o Švedskoj (25), Norveškoj (25.8) ili, pak, nama geografski i istorijski bliskoj Sloveniji (28.4). Umjesto ovih podataka, naravno, možemo ponuditi neke „povoljnije“ indikatore privrednog rasta. Ipak, oprostiće mi moji prijatelji ekonomisti, meni je nekako lično najvažniji onaj indikator koji govori o tome kako ljudi zapravo žive.
Nego, da se vratimo na Čile. Šta se to dešava u obrazovnom sistemu koji je naš uzor? Protesti traju već mjesecima, u jednom trenutku 200.000 đaka i studenata je izašlo na ulice, policija se sukobila sa demonstratorima... Kako Guardian piše, 870 demonstranata je uhapšeno, radnici iz javnog sektora pridružili su se protestima, pregovori su propali više puta, ministar je smijenjen itd.
Hm, interesantan uzor, nema šta. Kada bi student na komparativnoj politici pokušao da opravda svoj izbor Čilea kao jedinog uporednog primjera našao bi se na golemoj muci. Nadležni u Ministarstvu prosvjete srećom nekako ne moraju da objašnjavaju. Mogu recimo i u toj istoj Strategiji da napišu epsku rečenicu: „U cilju onemogućavanja damping cijena Vlada utvrđuje minimalnu cijenu koštanja jednog studenta za tekuću godinu za studente društvenih i humanističkih studija I, II i III ciklusa, a koji se ne finansiraju iz budžeta, uz prethodno mišljenje Savjeta za visoko obrazovanje.” I prežive. Jer ih niko ništa ne pita, a novinari nisu došli „jer nisu bili zainteresovani“.
I onda se nešto desilo, nešto smo ispregovarali, usvojili smo neke izmjene, nešto smo dogovorili. Koga god da pitate od „izabranih“ koji sijedaju za pregovaračke stolove, svi vrte glavom „da, da teško je, ali nešto ćemo se snaći“. I tako smo se snašli. Konačne verzije Strategije na sajtu Ministarstva nema, ali zato se prvi efekti već osjećaju.
Evo stigao septembar, pa smo početak školske godine dočekali sa prvim efektima naše nove Strategije: stigla je odluka Rektorata Univerziteta Crne Gore kojom ćemo se stegnutom kaišu prilagoditi za početak tako što se saradnici više ne primaju. Ko je tu, tu je, zajedno ćemo do kraja, ali novih nema. Ta je, na svaki način skandalozna odluka, prošla takođe fino, elegantno i bez velike pompe. Novinari, vjerovatno opet „nisu bili zainteresovani“ dok je Univerzitet Crne Gore nečujno izvršio sopstvenu sterilizaciju. Nema novih ljudi. Nema mladih ljudi. Nama to ne treba. Umjesto toga, Vlada je, nekako u isto vrijeme (zbilja nesrećna koincidencija) poručila svojoj mladosti: „Budi budi barmen, budi farmer, budi neviđeni šarmer“. Sve poštovanje svim barmenima i farmerima, ali ako država čini sve što može da mladima oteža studiranje i usavršavanje i učini ga nekvalitetnijim i nepristupačnijim, istovremeno im jedino poručujući da biraju zaista upitno perspektiva zvanja, nije teško imati viziju budućnosti. Čile. Zemlja u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih gotovo najveći na svijetu (tu su i Namibija, Južna Afrika, Sijera Leone, Gvatemala...). Zemlja u kojoj se bogati školuju, a siromašni rade slabo plaćene poslove. Stručno, nema šta. A, stručno je ključno.
Kolumne
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
Neka cvjeta stotinu cvjetova
Piše: Mr Ivan Vuković, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka Mislim da je u pitanju bio 31. februar ove godine. Raspadajuća državna zastava na zgradi...
Pravo na obrazovanje
Piše: Dr Olivera Komar, saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka Tema kojoj se u posljednje vrijeme vjerovatno najviše posvećuje pažnja kada je visoko obrazovanje u...
Šta je funkcija civilnog društva?
Piše: Mr Filip Milačić, doktorant na Univerzitetu Humbolt Da civilno društvo igra krucijalnu ulogu u konsolidaciji demokratije opštepriznato je u naučnom svijetu. Naime, civilno društvo ne...
Dileme korumpiranog profesora
Piše: Mr Momo Koprivica, saradnik u nastavi na Pravnom fakultetu Nezavisno od moralne osude, odnosno vrednosnog suda, korupciju moramo posmatrati kao stvar izbora ljudi, da bi...
Socijalna zaštita i procesi reforme
Piše: Mr Uglješa Janković, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka Socijalna zaštita kao jedna organizovana djelatnost obuhvata: »mjere koje preduzima država s ciljem zaštite od...
O studentskim pravima i ostalom
Pišu: Filip Milačić i Ivan Vuković, saradnici na nastavi na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta Crne Gore Puno toga je, u proteklih mjesec dana, rečeno i...
Anketa
Šta mislite o dosadašnjem radu portala Tragom?
Hit mjeseca
Izjava mjeseca
„Moja očekivana projekcija je da se u drugom krugu izbora suočim sa Nikolićem, a da me Tadić podrži i time vrati pola duga od prethodnih izbora.“ - Muamer Zukorlić, muftija Islamske zajednice i kandidat za predsjednika Srbije
Comments
RSS feed for comments to this post