Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Za nama je nikad dinamičnije ljeto, makar kada je u pitanju crnogorska politička estrada. Posljednjih mjeseci smo se naslušali svega: prepirki, nabjeđivanja, napornih obraćanja građanima i, naravno, ratobornih ukazivanja na nesalomivi ponos. Bilo da je u pitanju neka svakodnevna rasprava, ili pak, kao što je potonji slučaj – izborni zakon zapleten u mreži jezičkih zavrzlama – naš Parlament i njegovi sudionici glavne su face u svim javnim glasilima. Oni su ipak lice države i njima se po pravilu posveti prvi dio dnevnika, odnosno dnevnog lista. No, u toj simpatičnoj grupici koja nas svakodnevno uveseljava postoje i oni koji brižno izbjegavaju bilo kakav javni nastup. Štaviše, možemo ih uočiti isključivo onda kada se kamera ne fokusira na govornika, već uhvati i njegovo, najčešće partijsko okruženje. Da, to su one tako misteriozne ličnosti iz našeg parlamenta, najčešće stanovnici posljednjih klupa, nijemi posmatrači u borbi sa pospanošću.
Parlament je najznačajnija državna institucija, mjesto na kojem odabrani zastupaju interese građana. Makar tako kaže definicija. A etimologija kaže da riječ PARLAMENT seže iz XI vijeka, iz Francuske. Jasno je da je u korijenu ove riječi francuski glagol PARLER ili GOVORITI (na jednom od naših jezika). Pa ipak, u našem parlamentu postoje ljudi koji kao da ne znaju svrhu postojanja ovog posredničkog tijela. Njima je držanje govora strano. Oni uporno dolaze na sjednice, ali s jednakom upornošću odbijaju zaraditi pare koje ih slijeduju. Njihov posao se, tako, svodi na fizičko prisustvo i, duboko ispod ispeglane košulje, planiranje bogatog penzionisanja. Oni koji su po prvi put u skupštinskim klupama daće sve od sebe da se i nakon narednih izbora nađu na istom mjestu, na kojem će prećutati i naredne nekolike godine, pa se priključiti prvim kolegama, tada već dobrano situiranim. Nepogrješiva demokratija kao da je ispustila nešto iz vida. Ona postaje nalik na raskošni tepih koji porkiva pod, dok ispod ostaje prljavština, leglo svega onog što se na površini bučno zabranjuje. No, nekome je u interesu da sve stoji onako kako je posloženo.
Rješenje ovog problema moglo bi biti jednostavno – kažnjavati poslanike koji se kriju od diskusija. Zaprijetiti oduzimanjem poslaničkog mjesta, ili, makar, smanjiti platu. S obzirom na visinu plate, teško da bi ovo drugo bilo efikasna vaspitna mjera.
Postaje jasno da crnogorski građani brinu o poslanicima, umjesto da je to obrnuto. Kao prvo, svojim glasovima ih zapošljavaju na izuzetno radno mjesto, a s druge strane svojim teškim radom obezbjeđuju sredstva za njihove visoke prihode. Šta dobijaju od toga? Ćutanje. Poslanik je dobro uhranjen, čita novine, zeza se s kolegama. Ovako gledano, podsjeća na ljubimca nekoliko hiljada ljudi. I to je demokratija – tijela moraju popuniti predviđen broj mjesta, makar se prethodno zarekla na vječitu tišinu.
Tako crnogorski parlament hrli evropskim autoputem, poput neke ogromne limuzine. Za volanom su vodiči, prekaljeni vizionari, u prvim redovima oni zasluženi za istinsku zabavu, za šou.
Skroz pozadi, sjede oni. Ne oglašavaju se, samo pomjeraju udove, baš kao mrdavci (kako li se već zovu psi i mačke koje mrdaju dok je automobil u pokretu). Služe da popune mjesto i stvore dojam da i oni ponešto rade.
Da ne govorim više o „skupština limuzini“. Baš se zahuktala u posljednje vrijeme, ne bi joj valjalo da se preforsira u odsudnom momentu.
Nikola Nikolić, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore
Comments
RSS feed for comments to this post