Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Iako rizikujem da urednik ne objavi tekst, jer tema nije toliko svježa, vrijedi pokušati. Zovem se Tijana Ljuboje i voljela bih da mogu reći da sam Bosanka i Hercegovka, ali čudna je ovo država i ono što je svugdje u svijetu prirodno, ovdje nije, ovdje se sagledava kroz raznorazne prizme podjele i jezičko-semantičke razlike, tako da se često sjetim rečenice iz jednog filma: „Lijepa neka država, samo još da je naseliti normalne ljude u nju“. Tako ja dugi niz godina živim u uvjerenju da moja zemlja ima problem samo sa sopstvenim državljanima, ali ovog ljeta me dočeka zabrinjavajuće buđenje iz iluzije.
A čudni su vam ovo ljudi... Umjesto da negativni natpisi izazovu kontraefekat, pa da Bosanci i Hercegovci promijene destinaciju za ljetovanje, dešava se sasvim suprotno. Jedni odlaze iz navike, drugi da bi tjerali inat, treći jer su imuni na medijske natpise, ali plaže u Hrvatskoj i dalje predstavljaju glavnu turističku atrakciju za državljane BiH. E onda se, sasvim prirodno, čovjek zapita, šta je BiH regionu (da ne govorim svijetu)? Crna rupa na karti iz koje dolaze pećinski ljudi koji moraju da „silaze u civilizaciju“, u kojoj je kultura davno umrla (a tu činjenicu neće promijeniti ni 100 Brangelina i Penelopa koje dolaze u ovu zemlju, nagrada iz svih sfera kulture...), a zato nije kriva ni politika, ni rat... Krivi su mediji, koji umjesto da doprinose spajanju razdijeljenog Balkana, još više produbljuju tenzije u odnosima između zemalja bivše Jugoslavije. Bar bi mediji trebalo da iskoriste prednost „nezavisnosti“ i „nepristrasnosti“ i da ih prezentuju kroz kvalitetan i jedinstven rad. I dok razmišljam o ovome, shvatam da je pomalo tužna činjenica da bi se mediji mogli ugledati na rad jednog studentskog portala (mislim na ovaj naš), u kome pod jednakim pravilima pišu mladi iz svih zemalja bivše nam države. E to je već rijetkost, kojom se ne mogu pohvaliti ni mnogo prestižniji i uticajniji mediji.
Sada bi trebalo da naglasim stav i ostalih zemalja regiona prema BiH, ali nekako dolazim do samo dva zaključka: prvi je da su političke tenzije i težnja za pozadinskim uticajima na BiH toliko izraženi, da mediji i ne stižu da pišu o Bosancima i Hercagovcima, a drugi, za mene još porazniji, je da regionalni mediji ćute, valjda zato jer nemaju šta reći ili strahuju od posljedica iznošenja stava, a često je pasivnost gora od lošeg izvještavanja. Pod ovim ne mislim samo na širenje pozitivne medijske slike samo o BiH, već i o svim zemljama regiona, kako bi preko neizmjernog uticaja medija došlo do smanjenja međudržavnih tenzija i slabljenja korijena mržnje koji, nažalost, više od deceniju nakon nemilih balkanskih sukoba i dalje imaju posljedice. Kada neće politika – moraju mediji, kada neće etablirane medijske kuće - onda moraju mladi borbom za medijski prostor, jer bez borbe, nema ni promjene.
Tijana Ljuboje, Pravni fakultet, Univerzitet u Sarajevu
Comments
RSS feed for comments to this post