Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Nakon tri godine studija, kao i završene četvrte, godine specijalističkih studija, studenti Fakulteta političkih nauka u Podgorici nailaze na niz prepreka. Prva i osnovna je nemogućnost zasnivanja radnog odnosa! Da li je ovim obezvrijeđena diploma ovog fakulteta, ili problem leži negdje drugo? Mediji, službe, institucije vrve od pravnika, ekonomista i drugih kadrova, a jedno je sigurno – diplomirani socijalni radnici, politikolozi i novinari nijesu većina ni u kom slučaju.
Kroz akademsko obrazovanje, prosječan student mora steći bar osnovno znanje o oblasti za koju se obučava. Tako bi studenti FPN-a trebalo da nakon četiri godine budu obučeni za rad i za sve zadatke koje sjutrašnji poslodavac može postaviti pred njih. U našoj zemlji, kao i na fakultetu, ova tačka u životu mladih ljudi predstavlja problem. Neki će reći da nijesu stekli dovoljno znanja kako bi mogli ući u priču zvanu „rad“, dok će drugi, veći broj njih, reći da za njih mjesta u ovom malom mjestu nema zbog ovog ili onog razloga. Malo mjesto podrazumijeva usko povezane krugove i odnose, pa je nepotizam visoko kotiran u ovdašnjem društvu. Pitanje je da li taj krug ikada može biti rasformiran... Međutim, jedan broj studenata zamjera upravi fakulteta na nedovoljnom zalaganju za svoje studente, odnosno, da li fakultet barem u nekoj mjeri može garantovati za svoje studente, kao i svojim studentima? FPN-ovci mogu uživati u okolnostima da za profesore imaju ljude iz javne uprave, ljude iz medija, ljude koji su pokrenuli mnoge stvari u životu Crne Gore: ministre, istaknute novinare, predstavnike i šefove NVO sektora. Među njima je mali broj onih koji imaju sluha za studentske zahtjeve, koji i nisu toliko zahtjevi, koliko su potrebe. Potrebe za radom, poslom, praksom, svojim dinarom. Crnogorska javnost je i navikla na paradoks, pa i u ovom slučaju dolazi do jednog: ironična je činjenica da školovani ljudi nailaze na prepreke u potrazi za „korom hljeba“, da sve stečeno znanje i iskustva ne mogu upotrijebiti, a veliki je broj onih koju se nisu školovali iz državnog budžeta, što znači da su morali da ulažu u sve navedeno. Kako, onda, mlad čovjek da se nada nečem dobrom, kad na pragu života biva sapleten nevidljivom nogom, ili je barem predstavlja nevidljivom, jer crnogorska istina umije jako da zaboli.
Na ovim stvarima treba poraditi. Ukoliko ne želimo razočaranu, depresivnu omladinu sa parčetom papira u rukama, problemi se moraju riješiti što prije. Uprava fakulteta, u saradnji sa profesorima i institucijama u Crnoj Gori može uraditi puno i popraviti ovu odveć ružnu sliku. Ukoliko mediji i državne i nevladine službe ne mogu obećati radni odnos i sigurne plate, onda mogu obezbijediti neki vid stažiranja, probnog rada, bilo čega što bi dalo priliku diplomcima da dokažu svoje znanje i sposobnost. Ukoliko je volja problem, onda je problem jednostran, jer FPN-ovci su naoružani i čekaju, a poziv Crnoj Gori je otvoren: da im dozvoli da pucaju u njenu korist.
Marko Vukajlović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore
Comments
RSS feed for comments to this post