Pridružite nam se!
tragom.me@gmail.com
Piše: Mr Filip Milačić, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici
Brojne države zapadnog svijeta usvojile su sljedeća četiri principa na kojima bi trebalo da se bazira njihov održivi razvoj i uopšte sama budućnost: održive finansije, pristupačan zdravstveni sistem, održivo snabdijevanje energijom i razvijen i efikasan sistem obrazovanja.
Za individuu kao što sam ja, koja je dio posljednjeg navedenog principa, veoma je interesantno njegovo artikulisanje. A s obzirom na to da se naša država ugleda na navedene države i teži da se njihovom svijetu priključi, smatram da je veoma korisno napraviti poređenje između mjesta koje zauzima obrazovni sistem kod nas i kod država na zapadu.
Zbog izbijanja globalne ekonomske krize i troškova njenog prevazilaženja, brojne države su bile prinuđene na kresanje budžeta brojnih budžetskih jedinica, kao i brojnih programa predviđenih budžetom. Međutim, budžet za obrazovanje i istraživanje je u većini slučajeva ostao netaknut. Najbolji primjer za to je Njemačka. Izdavanja za obrazovanje i istraživanje, što je veoma interesantno, ne samo da se neće smanjivati, već će se do 2015. povećati na deset odsto bruto društvenog proizvoda jer, riječima kancelarke Angele Merkel, ˝današnje obrazovanje predstavlja sjutrašnji rast˝. Drugim riječima, na novac uložen u obrazovanje i istraživanje se gleda kao na oplođen novac i predstavlja jednu od ključnih mjera za ekonomski oporavak. Poređenja radi, u Crnoj Gori je budžet za obrazovanje, koji pritom iznosi nešto više od četiri odsto BDP-a, ne samo bio prvi na udaru prošlogodišnjih antikriznih mjera štednje, već se njegov budžet i za narednu godinu smanjuje. Posljedice ovakvog trenda su brojne: od konstantnog povećavanje iznosa školarina, preko upisa prevelikog broja studenata čime se umanjuje kvalitet školovanja, pa sve do situacije da je plata profesora na Univerzitetu Crne Gore manja od prosječne plate, na primjer, radnika nikšićke „Željezare“.
Uz to, dok Evropska unija zahtijeva od njenih članica da ulažu minimum tri odsto bruto društvenog proizvoda za naučno istraživanje, jer se na tome temelji ekonomski, kao i razvoj države uopšte, Crna Gora u potpunosti zanemaruje ulaganje u nauku i istraživanje, što se potvrđuje sadašnjim izdvajanjem za ovu svrhu u iznosu od 0,4 odsto bruto društvenog proizvoda, od kojih na državu otpada 0,1 odsto, a na privredu 0,3 odsto. Ovako skandalozno niske cifre, podrazumijeva se, naišle su na osudu same Unije kojoj mi težimo.
Stoga se da zaključiti da se na obrazovni sistem u Crnoj Gori, za razliku od država zapadnog svijeta, ne gleda kao na prioritet. Međutim, postavlja se pitanje koji su to principi, ako nije obrazovanje, koji su prepoznati kao temelji razvoja naše države. Jedan od prioriteta je penzijski sistem. Penzije su u Crnoj Gori jedne od najvećih u istočnoj Evropi. Iako je ta činjenica za pohvalu, postavlja se pitanje: kako to da i bogatije države od Crne Gore ne mogu svojim penzionerima da priušte tolike penzije? Kao logičan odgovor slijedi da je država Crna Gora kao svoj prioritet prepoznala penzionere, iako se na novac dat za penzije gleda kao na „pojeden“ novac, a ne, primjera radi, mlađe generacije i veće ulaganje u obrazovanje i istraživanje. Veoma loša poruka, zar ne?
Comments
Zanimljivo, svidja mi se Angelina izjava :)))
RSS feed for comments to this post